Nejvjerojatno je koliko je ubijanje zabavno. Dobiješ svojih pet seljaka i kreneš brzo skupljat hranu da bi ih mogo još napraviti. Kad ih imaš više brzo gradiš staje i tvornice i hangare kako bi dobio avione i tenkove i helikoptere. Kad ih imaš, jedva čekaš da nađeš nešto na karti što možeš raketama (helikopteri) ili bombama (avioni) uništiti. Ubiti njegove seljake, uništiti mu kuće da ne može vojsku više raditi, sve mu dići u zrak zemlja-zemlja projektilima. Nema boljeg. (osim možda seksa, op.a.) Čudi me zašto je to toliko odlično. Naravno pričam od igranju strategije s frendovima, preko neta. Točnije EE2. Obožavam tu igru. Super izgleda, igrivost je odlična i zabavna, a kad rakete počnu dizati stvari u zrak, prizor je jebeni!
Moram primjetiti da je sreća što ovo nismo imali u tinejđerskim danima jer bi vjerojatno cijelo društvo bilo još i sada, nevino. Npr. juče sam potrošio šest sati na igranje. Kad bi toliko u komadu, pune koncentracije bio usmjeren na curu, mislim da bi se onesvijestila! A ni ja ne bih baš najbolje djelovao nakon toga. :) No, kako nismo više nevini i kako smo svi u ozbiljnim vezama punim razumjevanja, ovakve eskapade (nazivam to eskapdama jer igrajući takve stvari zanemarujemo nered oko nas, prašinu u sobi, praznu zjedlicu hrane mački, da treba pokositi dvorište, otići u dućan, da treba promjeniti gume na autu i sl.) su nam dozvoljene. Neka si muškarci u kasnim dvadesetima (fakat kasnim dvadesetima!) nahrane dječake u sebi. No, do kada? Za deset godina, hoćemo li se nalaziti u birtiji i družiti se oko stola uz belu? Oćemo kurac! Igrat ćemo još bolje, još zabavnije igre! Doći će mi sin od deset godina i pitati me - Tata, dođeš mi pokazati kako se računaju razlomci?, a ja ću mu odgovoriti - Evo sine, za sekundu, tata samo treba rasčetvoriti stričeka Tomislava.
I sin će to razumjeti. Neće imati potisnutih fobija ili problematičnih misli jer će znati točno o čemu pričam. Napokon on će i jedva čekati da završi zadaću pa da može odletjeti na Prime XCIV Nebulus gdje će graditi koloniju plavih stvorova. I šta tu ima lošeg? Socijalizacija? Pa da... malo je zakinuta. Znam osobu koja nakon odgledanog filma u kinu, uz pivu samo šuti da bi kasnije na twitteru (a čak i za vrijeme ispijanja pive u društvu) pisao rečenice i rečenice razmišljanja. Ne znam za vas, ali meni je to malo sick. Da ti je lakše komunicirati s nepoznatim ljudima (za koje tek računaš da će možda pogledati što si napisao) preko twittera nego s prijateljima koji sjede DO TEBE i zajebavaju se, a i čude se što si tako šutljiv i nepristojan (u najmanju ruku). Kad bih mogao igrao bih svaki dan. Stvarno bih. Znam osobu koja i to radi. I to je problem. Kao što je i sve ostalo u prevelikim količinama i što se pretvori u svojevrsnu ovisnost. Ali briga me (za sad). U ponedjeljak ću opet slat rakete na nekoga! (preko vikenda ne mogu jer moram posjetiti djevojku :/ - šalim se! nije mi bed zbog toga. Bit će i tu slanja ''raketa'' na ''protivinika'' :)))
Moram primjetiti da je sreća što ovo nismo imali u tinejđerskim danima jer bi vjerojatno cijelo društvo bilo još i sada, nevino. Npr. juče sam potrošio šest sati na igranje. Kad bi toliko u komadu, pune koncentracije bio usmjeren na curu, mislim da bi se onesvijestila! A ni ja ne bih baš najbolje djelovao nakon toga. :) No, kako nismo više nevini i kako smo svi u ozbiljnim vezama punim razumjevanja, ovakve eskapade (nazivam to eskapdama jer igrajući takve stvari zanemarujemo nered oko nas, prašinu u sobi, praznu zjedlicu hrane mački, da treba pokositi dvorište, otići u dućan, da treba promjeniti gume na autu i sl.) su nam dozvoljene. Neka si muškarci u kasnim dvadesetima (fakat kasnim dvadesetima!) nahrane dječake u sebi. No, do kada? Za deset godina, hoćemo li se nalaziti u birtiji i družiti se oko stola uz belu? Oćemo kurac! Igrat ćemo još bolje, još zabavnije igre! Doći će mi sin od deset godina i pitati me - Tata, dođeš mi pokazati kako se računaju razlomci?, a ja ću mu odgovoriti - Evo sine, za sekundu, tata samo treba rasčetvoriti stričeka Tomislava.
I sin će to razumjeti. Neće imati potisnutih fobija ili problematičnih misli jer će znati točno o čemu pričam. Napokon on će i jedva čekati da završi zadaću pa da može odletjeti na Prime XCIV Nebulus gdje će graditi koloniju plavih stvorova. I šta tu ima lošeg? Socijalizacija? Pa da... malo je zakinuta. Znam osobu koja nakon odgledanog filma u kinu, uz pivu samo šuti da bi kasnije na twitteru (a čak i za vrijeme ispijanja pive u društvu) pisao rečenice i rečenice razmišljanja. Ne znam za vas, ali meni je to malo sick. Da ti je lakše komunicirati s nepoznatim ljudima (za koje tek računaš da će možda pogledati što si napisao) preko twittera nego s prijateljima koji sjede DO TEBE i zajebavaju se, a i čude se što si tako šutljiv i nepristojan (u najmanju ruku). Kad bih mogao igrao bih svaki dan. Stvarno bih. Znam osobu koja i to radi. I to je problem. Kao što je i sve ostalo u prevelikim količinama i što se pretvori u svojevrsnu ovisnost. Ali briga me (za sad). U ponedjeljak ću opet slat rakete na nekoga! (preko vikenda ne mogu jer moram posjetiti djevojku :/ - šalim se! nije mi bed zbog toga. Bit će i tu slanja ''raketa'' na ''protivinika'' :)))
Primjedbe
Objavi komentar