Pranje ruku nakon pišanja izmislile su žene. Cilj ove fabrikacije bio je posjedovanje izgovora za svaki put kada bismo ih tražili da ga stave u usta ili barem kako bi mogle reći da su ovaj to tjedan učinile već nekoliko puta te da ih ne iskorištavamo previše.
Preporučljivo je da nakon diranja bakterijama napućenih predmeta (dijelova tijela) treba oprati ruke.
Stoga, ako se uporno tvrdi kako nakon svakog pišanja treba oprati ruke, netko nam očito želi poručiti da su nam pimpeki puni bakterija. Shodno tome, ako je to istina, međunožja su nam amazonska prostranstva bakterija i boleština. Budući da nemamo granice i carinike koji bi nadzirali ova putovanja, naša prljavština slobodno se seli iz metropole Međunožja, Pimpeka na bedra i južno putuje prema koljenima i stopalima, dok sjeverno odlazi prema gorama Škembe i Prsa sve do poluotoka Lica i Ruku.
Ako svakih nekoliko sati odnosno nekoliko puta dnevno moramo prati ruke nakon pišanja kako bismo zadovoljili higijenske potrebe, onda bismo ih morali prati i svaki put kada prstima prođemo kosom ili kada protrljamo dlanove, primimo se za koljena ili počešemo po glavi. Prepuni smo bakterija i zaudaramo od prljavštine (ali samo muškarci, žene ne).
S druge strane, ako nam vidljivi dio tijela (dakle sve osim pimpeka i guze) nije toliko prljav da bi se nakon svakog samostalnog dodira morali prati i čistiti od sebe samih, kako dio koji je najviše zaštićen od utjecaja svijeta (prvo hlače, pa gaće, a nekad između i duge gaće; čitaj zimske štrample) može biti najprljaviji dio tijela?
Jednostavno.
Zato jer s tako postavljenom idejom i vrijednostima žene imaju izgovor zašto ne stavljati tu prljavu, odvratnu i smrdljivu stvar u usta svaki put kada ih zamolimo. Naravno, kada Ga za svakog punog mjeseca stave, mogu uvijek zaigrati na kartu grižnje savjesti i reći: ''Vidiš kako sam dobra, pušim ti tu tvoju smrdljivu palicu, kuham i perem veš i odgajam ti djecu, a ti mi ne možeš dati niti dvije tisuće kuna za novu torbicu.''
Primjedbe
Objavi komentar