Riječi Refleksije

Nejvjerojatno je koliko je ubijanje zabavno. Dobiješ svojih pet seljaka i kreneš brzo skupljat hranu da bi ih mogo još napraviti. Kad ih imaš više brzo gradiš staje i tvornice i hangare kako bi dobio avione i tenkove i helikoptere. Kad ih imaš, jedva čekaš da nađeš nešto na karti što možeš raketama (helikopteri) ili bombama (avioni) uništiti. Ubiti njegove seljake, uništiti mu kuće da ne može vojsku više raditi, sve mu dići u zrak zemlja-zemlja projektilima. Nema boljeg. (osim možda seksa, op.a.) Čudi me zašto je to toliko odlično. Naravno pričam od igranju strategije s frendovima, preko neta. Točnije EE2. Obožavam tu igru. Super izgleda, igrivost je odlična i zabavna, a kad rakete počnu dizati stvari u zrak, prizor je jebeni! Moram primjetiti da je sreća što ovo nismo imali u tinejđerskim danima jer bi vjerojatno cijelo društvo bilo još i sada, nevino. Npr. juče sam potrošio šest sati na igranje. Kad bi toliko u komadu, pune koncentracije bio usmjeren na curu, mislim da bi se onesvije...

Neki dan na putu kući, mimoišao sam gospođu koja je stopirala. Ni sekunde nisam pomislio da bih mogao zaustaviti auto i ponuditi joj prijevoz iako mi je Ford bio posve prazan. Najmanje troje ljudi moglo se još voziti sa mnom. Zašto nisam stao? Nije mi se dalo gnjaviti. Nije mi se dalo razgovarati, vraćao sam se s posla i bio sam umoran. I napokon, netko drugi će joj stati. Zašto bih BAŠ ja morao? No u tome i jest problem. Svi razmišljamo netko drugi će. Odavno znana činjenica difuzije odgovornosti sveprisutna je u našim životima. Kada gledamo Dnevnik i ljutimo se jer nam Vlada želi ukinuti još jedno pravo, nametnuti nam još jedan porez, osjećamo da bismo trebali nešto učiniti. No odmah potom odgovaramo si kako nije potrebno da baš mi preuzmemo taj teret i rizik na sebe. Sigurno postoje kompetentiji ljudi od nas. Problem je jedino što ti kompetentniji ljudi također isto misle i očekuju od nas. Tako je i gospođa koja je tražila prijevoz i dalje čekala da joj netko zaustavi vozilo, no bez...

http://www.jutarnji.hr/un--kirgizi-su-planirali-krvavi-napad-ne-uzbeke-/834787/ Još samo da ovaj sukob potraje do kraja ljeta i da se neki pametni glavonje pojave dolje kako bi umirili siutaciju. Potrebno ih je troje (koji moraju poginuti) i obistinit će se predviđanje Babe Vange. With that said, zašto ljudi imaju potrebu razgovarati ujutro?! Umoran i neispavan, jedva dođem na posao i onda na sve strane: ''boook! - jutro! - kako si?'' i slične gluposti. Gestikuliram rukom da me ostave na miru, ali bezuspješno. Nekim čudom, to ih još više potiče. Počinju ispitivati jesam li dobro, je li mi loše, kako se osjećam i slična sranja. Konačno prebacim nekoliko slogova preko jezika i objasnim jednostavnom i jasnom rečenicom da je jutro. Eh... da bi oni to shvatili, bilo bi to prelako! Sada pitaju: ''a nego kaj nek je jutro?! Pa kaj onda ak je jutro? Kaj ti nemreš funkcionirati ujutro?'' i tako u nedogled. Kad konačno popizdim i razbuđen bijesom objasnim da me ost...