Odlučio sam ne imenovati upletene. Bolje za njih, a svakako bolje za mene. Njima sačuvan obraz, meni sačuvana vilica.
Stranice i stranice materijal su ispisane o muško ženskim problemima, odnosima, prijateljstvima, a opet, svakog se dana unatoč tolikom bogatsvu znanja, zaljećemo u hladan zid realnosti. Neki sam dan poželio otići s prijateljima na piće. Dugo nismo izašli, dugo se nismo ''naroljali'', predugo je prošlo otkako smo komentirali ''trebe''. Obaveze su odavno prošle, svi smo slobodni i što je važnije svi smo voljni... ali...
Naravno, uvijek je barem jedan ''ali'' prisutan negdje kao kakav udav spreman da nas zaskoči, omota nam se i tako nas plete dok nas ne uništi. Prokleti bio taj ''ali''!
Bilo je tako da sam se vraćao iz velikog grada N. i javio se kompiću za piće. Veselio se ja, mišljah, veseli se i on... kad, pojavi se ''ali''. E j... ga. Ne možemo tako. Zašto? Zato jer ne mogu ja samo tako prekinuti godine prijateljstva, pijančevanja, površnog druženja, nepoznavanje, kaotičnog neznanja (kao kad ne znate kad je rođen vaš najbolji prijatelj), a sve zbog jedne žene. Zbog jedne crne žene...
– Ali - opet će on - Zar ne vidiš? – pita me. Vidim što? Da si donedavno blatio jednog našeg prijatelja jer nas je napustio zbog družice, a da bi sada ti rekao; zabavnije će mi bit s njom nego s vama. Ne može to tako. Napokon ja to nikad ne bi učinio. Potrudio bih se barem, u najmanju ruku, izmanipulirati okolinu tako da sve bude po mome. Tko je još vidio tako otvoreno reći kako stvari stoje. Kad bi se svi vodili takvim primjerom, gdje bi na država bila. Ne bismo imali ni jednog političara. Tko bi nam sjedio u premjerskoj stolici, tko bi nam objašnjavao što je bolje za nas.
– Ali... – opet će on! Prestani više s time. Ne želim to više slušati. Nemoj mi govoriti nešto što ne želim čuti.
Naravno nisam ga uspio zadržati, nije pristao na bezrazložno pijančevanje, otišao je sa svojom u M. Eh, pa tko sam ja da sudim. Napokon nije li Hrvat gotovo identično hrbat, a to svi znamo što je i čemu služi. Zato, samo dajte, stavljaljte nam svoje ''ali'' na hrbat i mi ćemo pokorno tegliti kao pravi tovari, bez pitanja i s previše dlaka na jeziku.
Stranice i stranice materijal su ispisane o muško ženskim problemima, odnosima, prijateljstvima, a opet, svakog se dana unatoč tolikom bogatsvu znanja, zaljećemo u hladan zid realnosti. Neki sam dan poželio otići s prijateljima na piće. Dugo nismo izašli, dugo se nismo ''naroljali'', predugo je prošlo otkako smo komentirali ''trebe''. Obaveze su odavno prošle, svi smo slobodni i što je važnije svi smo voljni... ali...
Naravno, uvijek je barem jedan ''ali'' prisutan negdje kao kakav udav spreman da nas zaskoči, omota nam se i tako nas plete dok nas ne uništi. Prokleti bio taj ''ali''!
Bilo je tako da sam se vraćao iz velikog grada N. i javio se kompiću za piće. Veselio se ja, mišljah, veseli se i on... kad, pojavi se ''ali''. E j... ga. Ne možemo tako. Zašto? Zato jer ne mogu ja samo tako prekinuti godine prijateljstva, pijančevanja, površnog druženja, nepoznavanje, kaotičnog neznanja (kao kad ne znate kad je rođen vaš najbolji prijatelj), a sve zbog jedne žene. Zbog jedne crne žene...
– Ali - opet će on - Zar ne vidiš? – pita me. Vidim što? Da si donedavno blatio jednog našeg prijatelja jer nas je napustio zbog družice, a da bi sada ti rekao; zabavnije će mi bit s njom nego s vama. Ne može to tako. Napokon ja to nikad ne bi učinio. Potrudio bih se barem, u najmanju ruku, izmanipulirati okolinu tako da sve bude po mome. Tko je još vidio tako otvoreno reći kako stvari stoje. Kad bi se svi vodili takvim primjerom, gdje bi na država bila. Ne bismo imali ni jednog političara. Tko bi nam sjedio u premjerskoj stolici, tko bi nam objašnjavao što je bolje za nas.
– Ali... – opet će on! Prestani više s time. Ne želim to više slušati. Nemoj mi govoriti nešto što ne želim čuti.
Naravno nisam ga uspio zadržati, nije pristao na bezrazložno pijančevanje, otišao je sa svojom u M. Eh, pa tko sam ja da sudim. Napokon nije li Hrvat gotovo identično hrbat, a to svi znamo što je i čemu služi. Zato, samo dajte, stavljaljte nam svoje ''ali'' na hrbat i mi ćemo pokorno tegliti kao pravi tovari, bez pitanja i s previše dlaka na jeziku.
Primjedbe
Objavi komentar