Riječi Refleksije

Ima li istine u pripovjedanjima Evanđelista Mateja, Marka, Luke i Ivana? Odgovor je na to pitanje intiman i poseban za svaku osobu koja (ne)vjeruje u Isusa Krista, kršćanskog Boga i Crkvu, no o jednoj osobi, koja u ta pričanja vjeruje, ovih dana svakodnevno razgovaramo, komentiramo, kritiziramo, kako njega samog, tako i njegov posljednji i najnoviji, uradak. Riječ je naravno o Mel Gipsonu, američkom glumcu/redatelju, koji se već proslavio kao redatelj, s Oscarom nagrađenim, Hrabrim srcom. Zašto je popularni postapokaliptički antijunak(Pobješnjeli Max I, II i III) ili psihotični, losanđeleski detektiv(Smrtonosno oružje I, II, III i IV[!] ), koji se cijelu karijeru obilato koristio svojom seksipilnošću, odlučio snimiti film o posljednjih dvanaest sati života, (možda najvećeg čovjeka koji je ikad živio) Isusa Krista, opisujući i prikazujući muke koje je za to vrijeme Isus proživljavao. Sam Gipson odgovara, kako je duže vremena planirao taj film, ali da se tek sada odlučio na ekranizaciju....

Odlučio sam ne imenovati upletene. Bolje za njih, a svakako bolje za mene. Njima sačuvan obraz, meni sačuvana vilica. Stranice i stranice materijal su ispisane o muško ženskim problemima, odnosima, prijateljstvima, a opet, svakog se dana unatoč tolikom bogatsvu znanja, zaljećemo u hladan zid realnosti. Neki sam dan poželio otići s prijateljima na piće. Dugo nismo izašli, dugo se nismo ''naroljali'', predugo je prošlo otkako smo komentirali ''trebe''. Obaveze su odavno prošle, svi smo slobodni i što je važnije svi smo voljni... ali... Naravno, uvijek je barem jedan ''ali'' prisutan negdje kao kakav udav spreman da nas zaskoči, omota nam se i tako nas plete dok nas ne uništi. Prokleti bio taj ''ali''! Bilo je tako da sam se vraćao iz velikog grada N. i javio se kompiću za piće. Veselio se ja, mišljah, veseli se i on... kad, pojavi se ''ali''. E j... ga. Ne možemo tako. Zašto? Zato jer ne mogu ja samo tako pre...