Revolucija

Liberte / Egalite / Fraternite

R E V O L U C I J A

«Revolucija je naglo propadanje uredaba, koje su se razvijale vjekovima i konačno tako ustalile, da ih ni najsmioniji reformatori nisu smijeli napadati.
Revolucjia je rušenje i razaranje svega onog, što je do tada tvorilo bitnu sadržinu socijalnog, vjerskog, političkog i gospodarskog života jednog naroda.Taj proces zbiva se razmjesno brzo.Što se stvaralo vjekovima, propada za nekoliko godina.»
(Hendrik van Loon, Povijest Čovječanstva, 270.)

Nništa nije ispalo kako smo planirali u početku.
Stoga povučem li dijagonalu iz toga na vlastiti život i pomnožim li to sa svim događajima u mom životu...mogu samo reći...sranje.
Koliko sam puta došao do ruba ponora u kome me duboko dolje dozivao demon... Balrog... nadjenuo mi i ime pri jednom prolasku kroz bezvremenost, mračnu odiseju u kojoj izgubih svoj ponos... svoju ljubav, a ipak eto prolazim pored ruba neozljeđen osim indirektnih rana od kojih javnost ne zazire previše jer ih ne vide ili žmire da ih ne vide...
Pitam se iznova i iznova čemu sve ovo služi... postavljajući neumoljivo pitanje «Zašto smo ovdje?» jedino mi preostaje da odem u siromašnu knjižnicu na kraju grada i skinem paučinu s knjiga znanja ne bih li otkrio odgovor... i tko zna možda tamo i leži debelim, masnim tiskanim slovima napisan, čekajući samo na... mene... možda... možda... ah... da! Možda!
Prelijen sam da bih se potrudio saznati... radije ću ostati ovdje skupljati rane na tijelu od nemicanja nego se ustati i saznati o čemu se radi u svijetu... istražiti! Stoga mogu samo reć - UPOMOĆ!!!
Nitko me ne čuje...otišli su svi ostavili me ovdje da trunem u svojoj dosadi i jadu poput Joba.
Ali dosta toga više! Ne želim više biti potrgalo... odbijam se podrediti sustavu... odbijam slušati autoriret... odbijam i prisežem da nikada neću priznati ničiju volju... ODBIJAM! ODBIJAM!

Živjela Revolucija !

Mladi Hrvati, ustanite svi na noge... odbacite jarm roditelja i odbacite težinu tereta postavljenog od očekivanja... VI na koje se računa... Hrvatska ostaje nama u nasljedstvu... ONA je NAŠA!
Borite se da je ne unište trulež što je ostavlja politika za sobom... stvarajte... uništavajte... bilo što radite, ali...
NEKA VAS SE ČUJE...
Dišite. Dišite, kvragu! Dišite! Budite ljuti... imate pravo biti... zaslužujete bolje... gdje su novci... gdje su zakoni koji nas štite! Nitko se ne brine za nas, a oni koji brinu ne znaju kako...
Zar ne možemo imati zimovanja i ljetovanja i zakone koji teenagere štite i maze... naravno da možemo! Samo se morao trgnuti... a kako?
Dobro pitanje.

Provjerite koliko ima političkih stranaka u Hrvatskoj. Ima ih više no u jednoj drugoj Europskoj zemlji danas. I kako živimo... s europskim cijenama i balkanskim plaćama, a razlog je tomu upravo brojnost političkih stranaka. Jer sjetite se, koliko stranaka toliko predsjednika stranaka odnosno toliko predsjedničkih plaća. Zašto bih ja plaćao članarinu kad se mogu izboriti za vlastitu stranku i za to još biti masno plaćen. Najočitiji je primjer HSLS i LS.
Iste odredbe, iste stranke... dvije članarine dva predsjednika, ergo dvjie plaće. Svi su sretni. A sjeti li se tko između redaka pročitati Ustav Hrvatske i pomoći Hrvatu i Hrvatskoj. NEEEEEEEEEEEEEEEEEEE!!!

Najveći nam neprijatelji nikada nisu bili Austrijanci i germanizacija, Ugari i mađarizacija, Mlečani i romanizacija, Srbi i jugoslavestvo ili Europska zajednica danas, već mi sami. Ponekad mi se čini da zaslužujemo biti istrebljeni jer ne poznajem drugog naroda tako sklonog samouništenju do Hrvatskog. Mi smo čista suprotnost drevnim Majama, koji su živjeli u skladu s prirodom i tako plodonosno stvarali... jer mi sve radimo suprotno zdravom razumu. Naši se političari brinu tko kome šta kaže umjesto da paze i na stopu nataliteta i mortalite... i da rade na poticanju školovanja i ostajanja mladih Hrvata u Hrvatskoj, gdje ste rođeni i odrasli!
Ako se sami nećemo brinuti za sebe, nitko neće... pogotovo ne naši stari.
Što želite – to uzmite!

ostali smo sami...