Svaki dan mi je sve teže pronaći razloga za izaći iz kreveta. Neprestano slušam nove mjere Vlade i nove cijene (sve veće) i sve više slušam jadne priče običnih ljudi pa mi glava svakog dana hoće puknuti od jada. Koliko je normalno da 28-ogodišnjak ima ciničan i razočaran stav 65-ogdišnjaka? A upravo me takav stav muči svakog jutra. Sve češće čekam podne, točnije 16 sati i koristim svaku slobodnu minutu za opuštanje. Za bijeg od svakodnevnih briga, a onda navečer, kad trebam leći... ogorčenost. Ogorčenost zbog sutrašnjeg jutra i spoznaje da ponovno moram ''ući'' u sav taj svijet, da moram opet igrati prema Njihovim pravilima i da sam toliko nevažan, toliko sitan u cijeloj priči, da me u svakom trenutku mogu zamjeniti mravom.
Dobrodošli na "Riječi Refleksije" – prostor gdje misli postaju riječi, a riječi postaju mostovi između stvarnosti i dubokih promišljanja.